недеља, 29. јун 2008.

Veruj mi...

... Jer ja više sama sebi ne verujem.
Ne umem... izgubila sam nit sa Sobom i više nemam snage ni da se tražim.
Plašim se gde bh se mogla otkriti.
U kakvom skaradnom mestu, sa kakvim pogrešnim ljudima... ne smem ni da pomislim. Dovikni mi nekad ubitačno skrojenu, u Oklopu Protiv Svih Laži - Isitnu. Ja glasa za sebe nemam. Niti mogu, niti se odazivam.
Ni nečujem se više....

6 коментара:

Анониман је рекао...

ne čuješ sebe jer nećeš. jer si stavila ruke na uši. i na oči.
ne može ti niko ništa doviknuti dok ti ne skineš ruke i ne pustiš glas.

Анониман је рекао...

Uradi nešto za sebe što će te ispuniti zadovoljstvom.I počećeš sebi da veruješ.I uživećeš u toj pobedi.I želećeš još.I odjednom ćeš shvatiti da si se otisnula
s verom u sebe.

Анониман је рекао...

Jaka si ti, preživećeš. :)

pernata је рекао...

Zar ponovo? Šta je sad bilo? Hoćeš da ti ja pričam o mojim istinama pa da utvrdimo da su nam iste?
I bolje je što se ne čujemo, samo bi iste razgovore vodile.
Zar nam je zaista tako zapisano?

SRNA је рекао...

svima hvala
pernata, ti si prekinula komunikaciju
ja sam odustala od zvanja
znas kakva sam
javi se

Анониман је рекао...

zašto ne pišeš srnena?